U našoj župi ispovijedamo:

• Radnim danima pola sata prije večernje sv. Mise
• Nedjeljom pola sata samo prije večernje sv. Mise

 

 

KAKO SE DOBRO ISPOVIJEDITI?

Osim pokorničkim djelima tijekom korizmenog vremena, mnogi će vjernici pristupiti i sakramentu svete ispovijedi da bi radosna i čista srca proslavili događaj Gospodinova uskrsnuća. Govoreći o sakramentu svete ispovijedi često se čuje i pitanje moram li se uopće na ispovijed i koliko često se mora pristupiti ispovijedi.

U tom smjeru Katekizam Katoličke Crkve daje jasne upute:

1457 Prema crkvenoj zapovijedi, „svaki vjernik, pošto je došao u godine rasuđivanja, obvezan je barem jedanput godišnje iskreno ispovjediti svoje teške grijehe“. Tko je svjestan da je učinio jedan smrtni grijeh, ne smije primiti svetu pričest, pa makar osjećao veliko kajanje, a da prethodno nije primio sakramentalno odrješenje, osim ako se radi o teškom razlogu da se pričesti, a nije mu moguće pristupiti svećeniku. Djeca treba da pristupe sakramentu pokore prije nego po prvi put prime svetu pričest.

1458 Premda ispovijed svakodnevnih pogrešaka (lakih grijeha) nije nužno potrebna, Crkva je ipak živo preporučuje. Redovita ispovijed lakih grijeha pomaže nam da oblikujemo savjest, da se borimo protiv zlih sklonosti, da dopustimo Kristu da nas liječi te da napredujemo u životu Duha. Primajući po ovom sakramentu češće dar Očeva milosrđa, poticani smo da i sami budemo milosrdni poput njega (…).

 

Težina grijeha: smrtni i laki grijeh

Najsažetije i jasno učenje Crkve o težini grijeha nalazi se u Katekizmu Katoličke Crkve.

 

Smrtni grijeh

1855 Smrtni grijeh u čovjekovu srcu razara ljubav teškom povredom Božjeg Zakona; on čovjeka odvraća od Boga, njegove posljednje svrhe i blaženstva, pretpostavljajući mu niže dobro. Laki grijeh ne uništava ljubav, premda je vrijeđa i ranjava.

1857 Da neki grijeh bude smrtan, istovremeno se traže tri uvjeta: „Smrtni je grijeh onaj kojemu je objekt teška stvar, a učinjen je pri punoj svijesti i slobodnim pristankom.“

1858 Tešku stvar pobliže određuje Deset zapovijedi, prema Isusovu odgovoru bogatom mladiću: „Ne ubij, ne čini preljuba! Ne ukradi! Ne svjedoči lažno! Ne otmi! Poštuj oca svoga i majku“ (Mk 10, 19).

 

Laki grijeh

1862 Laki se grijeh čini kad se u lakoj stvari ne obdržava mjera što je propisuje moralni zakon ili kad se moralni zakon krši u teškoj stvari, ali bez pune svijesti i bez potpunog pristanka.

1863 Laki grijeh slabi ljubav i očituje neurednu sklonost prema stvorenim dobrima; priječi napredak duše u vježbanju u kreposti i u vršenju moralnog dobra; zaslužuje vremenite kazne. Namjerni laki grijeh, koji ostaje bez pokajanja, malo po malo nas pripravlja da počinimo teški grijeh. Ipak laki grijeh ne raskida Saveza s Bogom. Moguće ga je popraviti milošću Božjom. Laki grijeh „ne lišava posvetne milosti, prijateljstva s Bogom, ljubavi, a prema tome ni vječnog blaženstva“.

Čovjek, dok je u tijelu, ne može izbjeći sve grijehe, bar ne lake grijehe. Ipak ne smiješ pridavati malu važnost onim grijesima koji se nazivaju lakima. Malo držiš do njih kad ih mjeriš, ali kojeg li užasa kad ih brojiš! Mnoge lake stvari stavljene zajedno čine jednu tešku: mnogo kapljica pune rijeku, isto tako mnogo zrnaca čini hrpu. Koja tada nada ostaje? Prije svega ispovijed… (sv. Augustin)

 

Grijeh protiv Duha Svetoga

Čitajući Evanđelje po Mateju (12, 31 – 32), uvijek ispočetka ostanemo u šutnji na Isusove riječi: „Zato kažem vam: svaki će se grijeh i bogohulstvo oprostiti ljudima, ali rekne li tko bogohulstvo protiv Duha, neće se oprostiti. I rekne li tko riječ protiv Sina Čovječjega, oprostit će mu se. Ali tko rekne protiv Duha Svetoga, neće mu se oprostiti ni na ovom svijetu ni u budućem.“

Za grijeh protiv Duha Svetoga Crkva uči:

1864 „Svaki će se grijeh i bogohulstvo oprostiti ljudima, ali bogohulstvo protiv Duha, neće se oprostiti“ (Mt 12, 31). Božje milosrđe ne poznaje granica, ali tko ga namjerno odbije prihvatiti pokajanjem, odbacuje oproštenje vlastitih grijeha i spasenje što ga Duh Sveti nudi. Takvo otvrdnuće može dovesti do konačnog nepokajanja i vječne propasti.

 

Što je to "Ispit savjesti"?

Osim svakodnevnog ispita savjesti, Crkva preporuča da se ispit savjesti učini i prije pristupanja sakramentu ispovijedi da bi čovjek lakše spoznao svoje grijehe i za njih se mogao pokajati. Tako Crkva u Katekizmu potiče:

1454 Dobro je za primanje ovog sakramenta pripremiti se ispitom savjesti, u svjetlu Božje riječi. Za tu svrhu najprikladniji će se tekstovi naći u Deset Božjih zapovijedi i u moralnoj katehezi evanđelja i apostolskih poslanica: u govoru na gori i apostolskim poukama.

1456 Priznanje grijeha svećeniku bitni je dio sakramenta pokore: „Pokornici moraju u ispovijedi nabrojiti sve smrtne grijehe kojih su svjesni nakon što su se pomno ispitali, čak i ako je riječ o najtajnijim grijesima i počinjenim samo protiv dviju zadnjih od Deset Božjih zapovijedi, jer ponekad ti grijesi teže ranjavaju dušu te su opasniji od onih koji se čine javno.“

 

Stoga, kao pripravu za sakrament ispovijedi, tekst ispita savjesti, kako je donesen u Redu pokore (Kršćanska sadašnjost, Zagreb, 251. – 254.) pogledaj u nastavku:

---

 

ISPIT SAVJESTI

Kad se ispit savjesti obavlja prije sakramenta pokore, dobro je da se svatko ponajprije upita o ovome:

1. Pristupam li sakramentu pokore s iskrenom željom očišćenja, obraćenja, obnove života i dubljeg prijateljstva s Bogom ili ga gledam kao teret što sam ga vrlo rijetko spreman na se uzeti?

2. Jesam li zaboravio ili namjerno prešutio koji teški grijeh u prethodnim ispovijedima?

3. Jesamli izvršio naloženu pokoru? Jesam li popravio nanesenu nepravdu? Jesam li se trudio da ostvarim odluke o popravku života prema evanđelju? 

 

Neka tko u svjetlu Božje riječi ispita svoj život.

Gospodin kaže: Ljubi Gospodina Boga svoga svim srcem svojim (Mt 22, 37).

1. Je li moje srce tako upravljeno k Bogu da ga zaista ljubim iznad svega, kao dijete oca, vjerno izvršujući njegove zapovijedi, ili se više brinem za vremenite stvari? Vodi li me u mome djelovanju prava nakana?

2. Vjerujem li čvrsto u Boga, koji nam je govorio u svome Sinu? Jesam li čvrsto prianjao uz naučavanje Crkve? Jesam li nastojao oko vlastite kršćanske formacije: slušao riječ Božju, sudjelovao u poukama, izbjegavao ono što vjeri može naškoditi? Jesam li uvijek spremno i bez straha ispovijedao vjeru u Boga i Crkvu? Jesam li se rado priznavao kršcaninom u privatnom i javnom životu?

3. Jesam li molio ujutro i uvečer? Je li moja molitva istinski razgovor pameti i srca s Bogom ili samo izvanjski obred? Jesam li Bogu prinosio svoje napore, radosti i boli? Utječem li se Bogu u napastima?

4. Poštujem li i ljubim ime Božje ili sam Boga možda uvrijedio psovkom, krivom zakletvom ili ispraznim izgovaranjem njegova imena? Jesam li pogrđivao bl. Djevicu Mariju i svece?

5. Svetkujem li dan Gospodnji i blagdane Crkve - tako da djelatno, pobožno i pažljivo sudjelujem u bogoslužju, osobito u misi? Jesam li ispunio zapovijed o godišnjoj ispovijedi i vazmenoj pričesti? 6. Imam li možda kakve druge bogove, tj. nešto za što se više brinem i u što se više pouzdajem negoli u Boga: bogatstvo, praznovjerje, spiritizam i druge oblike magije?

 

Gospodin kaže: Ljubite jedni druge kao što sam ja vas ljubio (Iv 15, 12).

1. Ljubim li zaista svoga bližnjega ili braću zlorabim za svoje ciljeve i činim im ono što ne bih želio da drugi meni čine? Jesam li ih teško sablaznio zlim riječima i činima?

2. Razmisli jesi li u svojoj obitelji strpljivošću i pravom ljubavlju pridonio dobru i radosti drugih? Jesu li djeca roditelje slušala, poštivala i pomagala u tjelesnim i duhovnim potrebama? Jesu li se roditelji brinuli za kršćanski odgoj djece i pomagali ih dobrim primjerom i roditeljskom vlašću? Jesu li supruzi bili međusobno vjerni — u mislima i u druženju s drugima?

3. Dijelim li svoja dobra sa siromašnijima od sebe? Branim li, koliko mogu, potlačene, pomažem li bijednike i siromahe ili sam, naprotiv, prezirao svoga bližnjega, osobito siromahe, slabe, starce, tuđince?

4. Jesam li u svom životu svjestan onoga poslanja što sam ga primio na potvrdi? Jesam li sudjelovao u djelima apostola ta i djelotvornoj ljubavi Crkve, u životu svoje župe? Jesam li pritekao u pomoć u potrebama Crkve i svijeta, molio za njih, npr. za jedinstvo Crkve, za obraćenje naroda, za pravdu i mir u svijetu itd.?

 5. Brinem li se za dobro i napredak društva u kojem živim ili provodim život brinući se samo za sebe? Sudjelujem li, koliko mi sile dopuštaju, u promicanju pravde, čestitosti, sloge i djelotvorne ljubavi u ljudskom društvu? Jesam li izvršio svoje građanske dužnosti, platio poreze?

6. Jesam li u svom radu pravedan, radin, pošten, služim li društvu iz ljubavi? Jesam li radnicima i poslužiteljima dao pravednu plaću? Jesam li poštovao obećanja i ugovore?

7. Jesam li slušao i poštivao zakonitu vlast?

8. Ako vršim kakvu javnu službu ili sam nosilac vlasti, služim li se njima za vlastitu korist ili na dobro drugih, u duhu služenja?

9. Jesam li govorio i čuvao istinu ili sam drugima činio zlo lažima, klevetama, ogovaranjem, krivim sudom, odavanjem tajne?

10. Jesam li naškodio tuđem životu, zdravlju, dobrom glasu, časti ili dobrima? Jesam li drugomu savjetovao da učini pobačaj ili mu u tome pomagao? Jesam li koga mrzio? Odvaja li me od koga svađa, neprijateljstvo, pogrde, srdžba? Jesam li iz sebičnosti i svojom krivnjom uskratio svjedočanstvo o nedužnosti bližnjega?

11. Jesam li krao tuđe stvari, nepravedno ih ili neuredno želio ili ih oštetio? Jesam li tuđu stvar vratio i štetu nadoknadio?

12. Ako sam ja sam pretrpio nepravdu, jesam li radi Krista bio spreman na pomirenje i opraštanje ili još nosim mržnju i želju za osvetom?

 

Krist Gospodin kaže: Budite savršeni kao što je savršen Otac (Mt 5, 48).

1. Kamo u biti smjera moj život? Pokreće li me nada vječnog života? Jesam li se brinuo za vlastiti duhovni napredak: molitvom, čitanjem i razmišljanjem riječi Božje, primanjem sakramenata, mrtvljenjem? Jesam li se odlučno borio protiv pogrješaka, jesam li krotio zle sklonosti i strasti: zavist, neumjerenost u jelu i piću? Jesam li se dao ponijeti ohološću i bahatošću te pred Bogom uzvisivao sebe, a druge ponizivao i držao se vrjednijim od njih? Jesam li drugima nametao svoju samovolju, ne vodeći računa o njihovoj slobodi i pravima?

2. Kako sam upotrebljavao vrijeme, snage i darove što sam ih od Boga primio kao “evanđeoske talente”? Služim li se svim time za vlastito usavršavanje iz dana u dan? Jesam li ljenčario i besposličario?

3. Jesam li strpljivo podnosio boli i protivštine života? Koliko sam mrtvio svoje tijelo da nadopunim “ono što nedostaje Kristovim patnjama”? Jesam li obdržavao zakon posta i nemrsa?

4. Jesam li svoja sjetila i čitavo tijelo čuvao u stidljivosti i čistoći, kao hram Duha Svetoga, određen za uskrsnuće i slavu, i to u znak vjerne Božje ljubavi prema ljudima, što se potpuno očituje u sakramentu ženidbe? Jesam li okaljao svoje tijelo bludnošću, bestidnošću, nedostojnim riječima i mislima, besramnim željama ili činima? Jesam li popuštao svojim požudama? Jesam li posjećivao predavanja, razgovore, predstave ili zabave protivne kršćanskoj i ljudskoj čestitosti? Jesam li svojim nedoličnim ponašanjem druge navodio na grijeh? Jesam li u bračnom životu obdržavao ćudoredni zakon?

5. Jesam li iz straha ili dvoličnosti postupao protivno vlastitoj savjesti?

6. Jesam li se trudio da uvijek postupam u pravoj slobodi djece Božje, po zakonu Duha, ili sam robovao strastima?

 

(izvor: bitno.net i zg-nadbiskupija.hr)